Zahvaljujem.

Građani Belišća sada već godinama upozoravaju na neugodne mirise koji se povezuju s radom postrojenja tvrtke Livit u kojem se prerađuju otpadni mulj i pepeo i zapravo godinama traže odgovore o tome što se ondje zapravo obrađuje, što ostaje nakon obrade i kakve posljedice to može imati za okoliš, ali i kvalitetu života ljudi koji ondje žive, međutim umjesto jasnih odgovora oni zapravo nailaze na zatvorena vrata institucija. Pa kronološki, Osječko-baranjska županija Livitu 2022.g. izdaje dozvolu za gospodarenje otpadom, a nakon utvrđenih nepravilnosti i postupanja inspekcije ta je dozvola u travnju 2024.g. naravno prije parlamentarnih izbora ukinuta i samo tri mjeseca nakon toga 11. srpnja županija izdaje novu dozvolu tvrtci Livit. Dozvolom je odobrena obrada 9 vrsta otpada, međutim podaci iz registra ukidanja statusa otpada pokazuju da je status otpada za materijal RECIT-ERK 01 ukinut samo za proizvodnju S3 od 9 vrsta, međutim što se onda događa sa materijalom koji nastaje obradom preostalih 6 vrsta otpada, ima li on status proizvoda ili nema ili je i dalje otpad, gdje se on skladišti i kako se s njim postupa, a gdje završava otpad koji nastaje čišćenjem rešetki, sita i pjeskolova? To naravno ne znamo. Elaborat pak predviđa privremeno skladištenje, napominjem privremeno skladištenje gotovog proizvoda …/Govornik se ne razumije./… uz postrojenje, međutim materijal se nalazio i izvan kruga postrojenja, dakle s druge strane ograde, što znači da je županija u postupku izdavanja dozvole tvrtci Livit zapravo svjesno prekršila zakone naše zemlje, dakle ne pričamo o tehničkim pojedinostima koje trebaju ostati skrivene negdje u nekoj dokumentaciji već o pitanjima na koja građani imaju pravo dobiti i razumljive, ali i provjerljive odgovore. Što radi županija? Ona umjesto da javnosti omogući uvid u dokumentaciju i jasno obrazloži svoje odluke, ona odbija zahtjeve za pristup informacijama. Danas županica ističe kako je županija reagirala i kako je 17. rujna ove godine ukinula dozvolu i dobro da je do toga došlo, međutim čitava se priča ne može svesti samo na tu posljednju odluku. Dozvolu iz srpnja '24.g. izdala je županija koju je vodio HDZ, vodi ju i danas, međutim HDZ-ova županica zaboravlja da je ona ta ovog trenutka koja je dužna osigurati zakonito i odgovorno postupanje njezinih službi i da ona zapravo danas odgovora za instituciju koju vodi odnosno i za informacije kojima raspolaže i za odgovore koje građani još uvijek ne dobivaju. Ako smatra da je odluka njezinih prethodnika bila ispravna onda neka objasni na temelju čega brani tu odluku odnosno ako smatra da nije bila ispravna onda mora objasniti što je učinila kad je preuzela odgovornost za županiju i zašto se naravno na reakciju čekalo ovoliko dugo. Ukidanje dozvole iz rujna ne briše naravno prethodne odluke, predstavljanje te odluke kao vlastitog uspjeha ne može zamijeniti odgovornost za sve što je prethodilo i zapravo ono što valja napomenuti je da je na rješenje županije podnesena žalba i da postupak još uvijek nije pravomoćno okončan. Isto tako u ovom slučaju posebno zabrinjava i postupanje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije koje je u prosincu prošle godine donijelo rješenje kojim je utvrđeno da se materijali RECIT-ERK 01 i 02 više ne mogu tretirati kao proizvodi, a za RECIT-ERK 01 utvrđena su opasna svojstva. Prema odgovoru županije ona je to rješenje zaprimila tek početkom rujna ove godine, dakle gotovo 9 mjeseci nakon donošenja. Kako je moguće da tako važne informacije za građane ne dođu na vrijeme do nadležnog tijela odnosno što je ministarstvo u tom periodu radilo, je li provjerilo što se s tim materijalom događa, gdje se nalazi i zašto isto tako kao županija ne omogućuje uvid u dokumentaciju koja je ključna za razumijevanje ovog slučaja. Ljudi u Belišću ne bi smjeli sami povezivati odluke županije, rješenja ministarstva, inspekcijske nalaze i informacije koje dobiju iz medija, dakle ne bi smjeli godinama upozoravati na problem, a onda tražiti od institucija da im kaže što se nalazi u njihovoj neposrednoj blizini. Zato je danas nužno da županija, ministarstvo i inspektorat javno i jasno iznesu cjelovito stanje i ovom prilikom pozivam još jednom sve odgovorne da ovaj slučaj ne tretiraju kao još jednu dnevnu političku polemiku što se događa zadnjih godina, ovdje je dakle riječ o slabim ljudima koji žive uz postrojenje koji zaslužuju znati što se u njihovom susjedstvu nalazi, a odgovornost ne završava ukidanjem jedne dozvole, odgovornost znači utvrditi što je ovdje ostalo, ukloniti sve ono što predstavlja rizik, spriječiti daljnje štetne posljedice i ljudima osigurati pravo na istinu i sigurnost, to je najmanje što Plenkovićeve institucije građanima Belišća duguju.