Govor

Hvala.

Poštovane kolegice i kolege od 2016. do 2025. godine u Hrvatskoj je ubijeno 148 žena. U 94% tih slučajeva počinitelji su bili muškarci uglavnom partneri i sinovi, a polovica ih je već imala povijest nasilničkog ponašanja. U samo 6% slučajeva žrtva i ubojica se nisu poznavali.

Ova užasna statistika ponavlja se iz godine u godinu, iz slučaja u slučaj a institucije i dalje se ponašaju kao promatrači. Posljednje ubojstvo žene u Slatini nažalost pokazuje da baš nijedan dio sustava ne funkcionira. Prema podacima Državnog odvjetništva sumnja se da je ubojica žrtvu od početka 2022. godine sustavno verbalno i fizički zlostavljao, često i pred djecom i alkoholiziranom stanju. U jednom joj je napadu prijetio da će je ubiti. Žena je ranije nasilje prijavljivala više puta. U srpnju ove godine dobio je i kaznenu prijavu, policija je tada tražila istražni zatvor ali Državno odvjetništvo odlučilo se za mjere opreza. Sud u Virovitici odbio je i obvezno psihosocijalno liječenje. Na dan ubojstva žena je ponovo pozvala policiju i prijavila nasilje. Policija je stigla, ponudila ženi smještaj u sigurnoj kući koji je ona odbila i onda su joj rekli da ih zove ako se suprug vrati i otišli. 20 minuta kasnije žena je ubijena. 5 policijskih službenika udaljeno je s dužnosti zbog teže povrede službene dužnosti. No, je li problem time riješen? Naravno da nije.

Nažalost, ovaj slučaj tragično pokazuje da su žene u Hrvatskoj prepuštene na milost nasilnicima. To je realnost za žrtve. Ništa nije za žene u Hrvatskoj tako opasno kao njihovi partneri. Osim toga da prijave partnersko nasilje tek onda su nažalost u problemu a sve zato što mi kao društvo njegujemo kulturu nasilja prema ženama i to sve vrste nasilja. Od javnog prozivanja molitelja da počinitelji, podčinjavanje žena svake prve subote u mjesecu, maltretiranje pred bolnicama ali i unutar bolnica i to u najtežim i najosjetljivijim trenutcima njihova života pa sve do dijelova sustava koji ih propuštaju zaštiti na vrijeme ali sve to ide od vrha. Od vladajuće koalicije kao što ih imamo u županiji i kao što imamo prilike vidjeti iz izjava predsjednika skupštine Splitsko-dalmatinske koji feminizam naziva luđačkom ideologijom.

Znate što kaže 3/4 žena koje prijave nasilje u obitelji? Nikad više neću prijavljivati kad vide s čim se tek onda mogu boriti, moraju boriti bez podrške i sigurnosti koju im je država dužna dati, a radije pognu glave i trpe i tako dođe do femicida. Rijetko kad se dogodi da partner ubije ženu bez upozorenja samo nitko ne sluša.

Zašto je ova država tako slijepa i gluha na apele žrtava? Zašto partnersko nasilje nad ženama uporno tretiramo kao izolirane incidente, a ne duboko ukorijenjenu društvenu anomaliju s kojom se treba oštro i beskompromisno razračunati jednom zauvijek? Femicid je najpredvidljivije ubojstvo kojem najčešće prethodi dugotrajno nasilje nad žrtvom i zato bi umjesto da iz slučaja u slučaj naši ministri govore kako njihov sustav dobro funkcionira i da je problem negdje drugdje, bilo bi dobro da se povedu za primjerom onih koji femicid znaju prevenirati, kao recimo Španjolska koja je kontinuirano među europskim zemljama s najmanjim brojem femicida u odnosu na broj stanovnika, dok smo mi s druge strane konstantno u društvu tri zemlje s najvećom stopom femicida. U Španjolskoj svaka prijava nasilja ulazi u centralizirani sustav, policija ispunjava detaljni upitnik, algoritam na temelju milijuna ranijih slučajeva procjenjuje razinu rizika od novog napada, ako je rizik visok sustav automatski nalaže dodjelu policijske zaštite „panik gumba“ ili GPS-om praćenje nasilnika. Nije to ništa revolucionarno, niti komplicirano, pitanje je samo volje i odnosa prema nasilju nad ženama. Ako ga želim zaustaviti poduzet ćemo sve korake na vrijeme i žrtvu staviti na prvo mjesto, a kad se to ne želi onda se uvede kategorija femicida u Kazneni zakon i sliježe ramenima. Ono što ova Vlada tim poručuje da će žena samo mrtva dobiti zaštitu sustava, prvo nek se dogodi femicid…

…/Upadica Reiner: Hvala./…

…onda ćemo reagirati za ozbiljno, hvala.