Hvala vam lijepa poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora.

Cijenjene zastupnice i zastupnici dopustite mi da po drugi put ove godine podnesem Izvješće o održanim sastancima Europskog vijeća u 2026. godini ovoga puta od našeg zadnjeg susreta i rasprave koji je bio u siječnju u međuvremenu su održana 2 sastanka, jedan neformalni i jedan redovni. Iskoristit ću ovo izvješće kako bi dali i jedan širi kontekst i osvrt na globalna zbivanja kao temelj za raspravu koja će uslijediti.

Naime, u proteklih nekoliko mjeseci značajno su se promijenile globalne okolnosti, svijet a time i Europa pa i Hrvatska ušao je u razdoblje geopolitičke, geoekonomske nestabilnosti i neizvjesnosti. I dok se nastavlja brutalna ruska agresija na Ukrajinu svjedočimo zabrinjavajućoj eskalaciji krize na Bliskom Istoku. Te posljedice osjeća cijeli svijet. Suočeni smo s naglim i snažnim poremećajem globalnih energetskih i opskrbnih tokova. Cijene nafte i plina rastu, pa padaju, pa ponovno rastu. Velika je nesigurnost i nepredvidljivost na tržištu i u poslovanju. Opskrbni lanci pucaju, raspoložive količine ključnih sirovina se smanjuju, iz Perzijskog zaljeva dolazi oko petine svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina što taj prostor čini jednim od ključnih čvorišta globalne opskrbe energijom.

Iako najveći dio tih količina ide u Aziju svaki poremećaj globalne ponude odmah se odražava na cijene i dostupnost pa time neizravno pogađa i Europu. No, ovaj poremećaj ne pogađa samo energetski sektor zahvaća cijeli proizvodni i opskrbni sustav. Amonijak ključan za proizvodnju gnojiva i hrane, plastiku i petrokemikalije bez kojih nema ambalaže, sintetičkih vlakana te brojnih industrijskih, farmaceutskih, elektroničkih proizvoda uključujući i komponente za medicinsku opremu. Helij, nužan za bolnice i industriju poluvodiča pri čemu između petine i trećine njihove globalne proizvodnje dolazi upravo iz tog prostora i svi ovise o stabilnim tokovima iz zaljeva.

Riječ je o kombiniranom energetskom, industrijskom i prehrambenom šoku. Prema riječima direktora Međunarodne agencije za energiju riječ je o poremećaju bez presedana, ozbiljnijem čak i od energetskih kriza iz 1973., '79. i 2022. zajedno. Povijest pokazuje da cijena nafte ne raste postupno već često u skokovima uglavnom u krizama. Početkom '70.-ih barel je tada stajao oko 3 dolara, nakon prvog naftnog šoka '73. porastao je na više od 10 dolara, nakon iranske revolucije '79. prešao je 30 dolara, tijekom svjetske krize 2008. dosegnuo je gotovo 150 dolara, nakon ruske agresije na Ukrajinu ponovo je skočio iznad 120 dolara.

Ono što je ključno nakon svakog takvog šoka cijena se ne vraća na staro već se stabilizira na novoj ne nužno ovako visokoj ali svakako višoj razini. Upravo zato svaka energetska kriza dugoročno mijenja uvjete u kojima djeluju naša gospodarstva.

Najnoviji razvoj događaja pokazuje koliko je situacija nestabilna i koliko brzo može promijeniti smjer. Nakon razdoblja snažne i zabrinjavajuće eskalacije uslijedio je neočekivani preokret. Odluka, odgoda ultimatuma američkog predsjednika za dva tjedna te iranska najava ograničenog otvaranja Hormuškog tjesnaca dovele su do privremenog smirivanja napetosti i otvorili su prostor za pregovore. No, riječ je o uvjetovanom i vremenski ograničenom rješenju uz zadržavanje iranske kontrole nad prometom. Iako se nadamo daljnjem smirivanju prerano je zaključiti da je kriza završena i da su rizici uklonjeni. Ovaj sukob ujedno je razotkrio razinu naše izloženosti događajima u tom dijelu svijeta dok temeljne napetosti pritom nisu nestale.

Izrael koji Iran doživljava kao egzistencijalnu prijetnju ostaje odlučan trajno ograničiti njegove vojne i napadačke kapacitete. Istodobno nakon razornog rata u pojasu Gaze pokrenutog kao odgovor na teroristički napad Hamasa 2023. godine Izrael nastoji neutralizirati i Hezbolah u Libanonu koji također ima potporu Irana. Znakovito je da je Izrael najavio da se ovo primirje s Iranom ne odnosi na njegove operacije u Libanonu.

S druge strane iako vojno oslabljen Iran je u ovoj krizi dodatno učvrstio svoj položaj sile i to sile u regiji. Pokazao je sposobnost odgovora balističkim projektilima i besposadnim sustavima, razotkrio ranjivost i u sigurnosnoj arhitekturi zaljeva te jasno demonstrirao da je kontrola nad Hormuškim tjesnacem moćan i relativno jeftin instrument strateškog pritiska, u mnogim pogledima učinkovitiji i opasniji, neposredniji od nedovršenog nuklearnog programa.

Čak i u slučaju brzog smirivanja bit će potrebno dosta vremena da se globalski, da se globalni gospodarski i energetski tokovi stabiliziraju. Stoga moramo pravodobno računati na negativne učinke na rast, inflaciju i na životni standard građana. Istodobno brojna regionalna pitanja ostaju otvorena, a napetosti prisutne što znači da moramo sustavno jačati otpornost na buduće krize sada kada smo već osjetili njihove prve učinke.

Šire gledano svjedočimo intenziviranju nadmetanja velikih sila, pokušajima uspostave sfera utjecaja, sve izraženijoj uporabi gospodarskih instrumenata kao sredstava političkog pritiska, a istodobno stavljanja međunarodnoga prava sa strane ili njegovog potpunog ignoriranja, a ova kriza to zorno potvrđuje.

Sve to mijenja način na koji EU određuje svoje prioritete i djeluje u sve zahtjevnijim i neizvjesnijem okruženju. U takvim okolnostima postaje jasno da se moć više ne mjeri samo veličinom gospodarstva iako je Unija u tom pogledu snažna nego prije svega sposobnošću da tu snagu usmjeri, zaštiti i pretvori u stvarni politički utjecaj. Zato su danas sve rasprave unutar Europskoga vijeća strateške i međusobno povezane. Otpornost, sigurnost, konkurentnost i energija čine jedinstvenu cjelinu. Te teme ne možemo promatrati odvojeno i zato na razini Unije tražimo cjelovite i usklađene odgovore.

Ovi izazovi zahtijevaju brže i odlučnije djelovanje i pokazuje koliko je važno da djelujemo zajedno. Članstvo u Unije danas je vrjednije nego ikada prije. To potvrđuju i rasprave u državama poput Islanda ili Norveške. Hrvatska se suočava s istim izazovima i na njih odgovaramo promišljeno nacionalnim mjerama i zajedničkim europskim alatima. Upravo ta kombinacija jača našu otpornost na krize, gospodarsku snagu i političku težinu.

Danas ću se usredotočiti na ključne dimenzije odgovora Unije i država članica na ove izazove, na sigurnost, na geopolitičku ulogu Unije, na gospodarsku snagu i na energetsku otpornost.

Želim u ovom kontekstu budući da je povezano s ovim izvješćima još jednom čestitati guverneru HNB-a Borisu Vujčiću na imenovanje za potpredsjednika Europske središnje banke, dakle za broja dva ključne financijske institucije kao i Marku Primorcu bivšem ministru financija na imenovanju za potpredsjednika Europske investicijske banke. Ta su imenovanja i priznanje Hrvatskoj kao stabilnoj članici i EU i europodručja.

Poštovane zastupnice i zastupnici središnja tema sastanka Europskoga vijeća ovoga formalnog iza nas bila je odgovor na energetsku krizu izazvanu sukobima na Bliskom Istoku. Ovdje se radi o globalnim posljedicama zato je bilo nužno definirati kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere kako bi se ograničio njen utjecaj na gospodarstvo država članica i konkurentnost Europe na globalnoj razini.

Kao što sam rekao Bliski Istok je ključan za globalnu opskrbu energijom i svaka eskalacija odmah se prelijeva na cijene nafte i plina a potom i na sve druge proizvode i usluge. Napadi na brodove i ugrožavanje ključnih pomorskih pravaca izravno destabiliziraju opskrbne lance i globalnu sigurnost. Poremećaji u prometu kroz, prije svega kroz prolaz Hormuškim tjesnacem osjećaju se na svim razinama od industrije do kućanstava kroz rast cijena inflatornih pritisaka.

Europa je u takvim okolnostima posebno osjetljiva jer uvozi 97% nafte, dakle kao kontinent i 90% plina, a pritom se nalazi relativno blizu ove nestabilne regije. Energetska sigurnost danas je pitanje suverenosti zato svaka nova eskalacija ne znači samo skuplju energiju nego i šire sigurnosne posljedice uključujući moguće migracijske pritiske i dodatno opterećenje naših gospodarstava.

Rast cijena energenata pokreće lančanu reakciju. Drugim riječima ono što se danas događa u svijetu već sutra utječe na cijene koje plaćaju hrvatski građani. Za Hrvatsku to ima vrlo konkretne posljedice, svaki trajni rast cijene nafte od 10 dolara po barelu povećava godišnji račun za uvoz za oko 250 milijuna dolara. To znači da i razine kakve smo vidjeli posljednjih dana oko 110 dolara ako bi se zadržale tijekom godine donijele bi dodatni trošak od približno milijardu dolara. Taj se šok potom prelijeva na sve grane gospodarstva osobito prijevoz, turizam, poljoprivredu, ribarstvo, cijene hrane i u konačnici životni standard naših ljudi. Time se moguće i usporava gospodarski rast i povećava neizvjesnost.

Eskalacija sukoba povećava rizik i od terorizma, radikalizacije ne samo na Bliskom Istoku nego i u Europi. Migracijski pritisci u takvim okolnostima postaju sigurnosno pitanje pa i dodatni pritisak na društvenu stabilnost europskih država. Zato je u interesu svih da se spriječi daljnja eskalacija, stoga smo i pozdravili ovo primirje u kojem je posredovao i Pakistan a koje se dogodilo noćas par sati prije isteka ultimatuma odnosno roka i stoga valja naglasiti da nisu ugroženi samo transportni pravci nego i sama proizvodnja.

Naime, oštećenja energetskih postrojenja u zaljevu, ograničenja izvoza dovode u pitanje ukupne proizvodne kapacitete Irana i zemalja zaljeva. Time se poremećaj produbljuje i produžuje, stoga je ključno da se sustavno i kontinuirano bavimo onim što je naša zadaća, a to je zaštita hrvatskih građana i gospodarstva.

Rast cijena nafte bio je očekivan, riječ je o tržištu koje je po svojoj naravi nestabilno i osjetljivo na geopolitičke šokove. Vidjeli ste noćas da je sa razine od 110 dolara nafta pala na oko 90 dolara u samo nekoliko sati već i nakon najave privremenog smirivanja situacije.

Mi smo u tom kontekstu djelovali brzo, paketom mjera Vlada i to desetim paketom vrijednim 450 milijuna eura. Ublažili smo cjenovni udar, očuvali gospodarsku aktivnost, ograničili inflatorne pritiske, produljili mjere za struju i za plin te dali potporu poljoprivrednicima, ribarima, ugroženim kupcima energentima, pružateljima socijalnih usluga, udomiteljima, svima onima kojima je potpora u ovom trenutku bila najbitnija. Spriječili smo znatno veći rast cijena litre goriva bilo da je riječ o superu, eurodizelu, plavom dizelu, ukapljenom naftom plinu za spremnike ili za boce.

Na ovaj način želimo dati svoj doprinos da ponovno u još jednoj krizi kao što smo činili u vremenu ruske agresije na Ukrajinu na početku osiguramo preduvjete da svi ostanemo skupa na okupu i da nitko ne bude sam a da se očuva socijalna kohezija. Mi smo poduzeli mjere koje će po mom dubokom uvjerenju uz dodatne alate koje ćemo staviti na raspolaganje Vladi jer nismo sigurni da li će ova deeskalacija imati trajni karakter u ovom trenutku biti u poziciji da dalje utječemo na rast cijena naftnih derivata.

Nekoliko riječi o Ukrajini. Agresija na Ukrajinu bila je i dalje jedna od glavnih tema. Ona se pokazala ključnom i u pogledu operacionalizacije odluka sa prethodnog Europskoga vijeća a to je zajam od 90 milijardi eura o kojem je Europsko vijeće kao što znate donijelo odluku u prosincu. Donošenje tog ključnog zakonodavnog akta za provedbu odluke je u biti izmjena Uredbe o višegodišnjem financiranju Unije, dakle proračun '21.-'27. gdje bismo morali napraviti izmjenu kako bi osigurali temelj za davanje jamstva Uniji da se zaduži na tržištu kako bi se dalo 90 milijardi eura Ukrajini za '26. i '27., 60 milijardi za vojne potrebe, 30 milijardi za funkcioniranje države. No, zbog oštećenja naftovoda Družba i prekida transporta ruske nafte prema Slovačkoj i Ukrajini, Mađarska je blokirala donošenje ovakve odluke za koju je potrebna jednoglasnost. Njoj se na kraju u toj raspravi priključila i Slovačka.

Ovo je bila prigoda da još jednom i našim susjedima, a doživljavamo ih i jedne i druge kao susjede premda Slovaci nisu neposredni i Mađarskoj i Slovačkoj, a i svim ostalim kolegama na Europskom vijeću pojasnimo ulogu Hrvatske koja je također transportni pravac za dobavu nafte. Dakle, na našem naftnom terminalu u Omišlju, mađarski MOL koji je vlasnik i rafinerije u mađarskoj Szazhalombati i u slovačkoj Bratislavi i od nedavno rafineriji odnosno naftnoj industriji Srbije u Pančevu naručuje tankere sa neruskom naftom, njih 15-ak je već naručeno i oni dolaze u Omišalj i transportiraju se prema Mađarskoj pouzdanim, sigurnim, funkcionalnim jadranskim naftovodom gdje kakva je sada dinamika transporta JANAF u praksi potvrđuje da u biti sve potrebe za rafinerije i u Mađarskoj i u Slovačkoj i u Srbiji jadranski naftovod može u 100% iznosu osigurati. Dakle, ne postoji nikakav rizik nedostatka opskrbe naftom ni za Srbiju, niti za Mađarsku, niti za Slovačku ukoliko koriste usluge jadranskoga naftovoda. I ta je činjenica itekako poznata i jasna svima i Europskoj komisiji i svih 27 odnosno 26 država članica osim Hrvatske. Naša je pozicija konstruktivna, partnerska, prijateljska, dobrosusjedska i upravo smo to kao ključnu političku poruku poslali i javnosti i kolegama na samom sastanku.

Ova situacija u kojoj smo se našli zahtijevala je da i na nacionalnoj razini pokrenemo kao Vlada inicijativu za sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost a onda i Vijeća za obranu gdje smo temeljito raspravili ekonomske, energetske, sigurnosne posljedice ove krize, razgovarali o direktnim utjecajima, mjerama Vlade kao i rezervama kada je riječ o energentima u Hrvatskoj i time svim ključnim akterima predstavili stvarno i realno stanje.

Mi smo na ovim sastancima raspravljali i o proširenju EU. Temi koja je posebno važna, važna je za Hrvatsku, važna je za nama susjedne zemlje, važna je i za Ukrajinu i za Moldovu. Postoji niz inicijativa po meni prvi put jasno je izražena politička volja ne samo ove druge komisije von der Leyen već i kod niza država članica da ako to bude realno dođe do stvarnoga procesa proširenja do kraja mandata ovog parlamenta i ove komisije a to je 2029. godina. Što se toga tiče postoje dva pristupa, jedan tradicionalni ispunjavanje kriterija individual… vrednovanje individualnih postignuća i drugi geopolitički pristup koji bi nešto ubrzao dinamiku proširenja u odnosu na ono što je danas i na taj način služio možda i kao dio onoga što je katalog mjera da se postigne primirje ili barem nekakav privremeni mirovni sporazum u Ukrajini.

U svakom slučaju ako dođe do određenih trendova u promišljanjima država članica da se ide brže, da se ide nekim skraćenim putem onda ta nova metodologija skraćenog puta mora vrijedit za sve. To govorim posebno za BiH, ovdje su i naši kolege koji su i zastupnici u Hrvatskom saboru na listi za Hrvate izvan Hrvatske i tu poziciju smo vrlo jasno artikulirali, ako će bilo tko od zemalja koje su u procesu proširenja imati svojevrstan privilegirani brži put onda on mora vrijediti za sve i ta pozicija je vrlo jasna i Hrvatska će na njoj u svim razgovorima inzistirati.

Nekoliko riječi o temi konkurentnosti. O tome smo već više puta ovdje razgovarali. Podsjećam da su izvješća Maria Draghia i Enrica Lette bili podloga za radni program ove komisije za brojne zakonodavne prijedloge odnosno zakonske prijedloge koji idu prema vijeću i prema parlamentu i tu smo naravno u kontekstu globalne pozicije EU gdje jačanjem svoje industrijske, trgovinske politike želi ostvariti poziciju koju karakteriziraju i strateška autonomija i sposobnost djelovanja. Toj temi je bio posebno posvećen naš sastanak neformalni u Belgiji u veljači gdje smo zaključili da treba bolje iskoristiti jedinstveno tržište, još više ulagati u strateške industrije, inovacije, jačati ključne sektore poput obrane, čistih tehnologija i umjetne inteligencije, ubrzati energetsku tranziciju, dakle napuštanje fosilnih goriva i fokus na obnovljive izvore energije te voditi odlučniju i pragmatičniju trgovinskom, trgovinsku politiku.

Dodatno smo u ožujku govorili o provedbi tih ciljeva kroz konkretne mjere, a te mjere su prije svega uklanjanje prepreka jedinstvenom tržištu i napredak u ostvarivanju četiriju sloboda, ubrzanje energetske tranzicije, smanjivanje administrativnog opterećenja radi poticanja inovacija i razvoja poduzeća te naravno jačanje industrijske baze i smanjenja strateških ovisnosti razvojem europskih tehnologija i partnerstava.

Suočena s modelima velikih svjetskih gospodarstava poput SAD-a i Kine Unija poduzima konkretne korake za povećanje produktivnosti, uklanjanja unutarnjih prepreka i fragmentacije te očuvanje svojeg socijalnog i gospodarskoga modela. Pritom se nastoji uspostaviti ravnoteža između otvorenosti tržišta i zaštite vlastitih interesa kao i između deregulacije i očuvanja standarda. Za malo ali otvoreno gospodarstvo poput hrvatskoga to nije apstraktno pitanje. Ono izravno određuje naš prostor za rast, ulaganja i razvoj. Zato je posebno važno da Unija djeluje usklađeno kao jedinstven geoekonomski subjekt kako bi naša otvorenost ostala izvoz snage a ne ranjivosti.

U tom smjeru mi nastojimo ojačati našu otpornost diverzificiranjem lanaca opskrbe stoga smo strateški dalekovidno a u ovom trenutku izrazito korisno u prvom mandatu naše Vlade prelomili i odlučili investirati u LNG terminal na Krku. Zamislite situaciju da ga nismo imali, pa da smo bili potpuno ovisni o ruskom plinu, a to je bila situacija prije nego što je on proradio prije 5 godina, tada bi naša, naše, naš izostanak takvog promišljanja doveo doslovno u ugrozu i našu industriju i gospodarstvo i kućanstva.

Također smo odlučili jačati pristup ključnim sirovinama, povećavati energetsku neovisnost, ubrzavat dekarbonizaciju industrije te ulagati u teh… razvoj tehnologija budućnosti. Sve to je s ciljem smanjenja strateške ovisnosti cijelog kontinenta odnosno cijele EU uz dublje jedinstveno tržište i ciljaniju industrijsku politiku i naš aktivniji vanjskopolitički pristup.

Mi smo u ovom kontekstu naglasili jedan ključan aspekt koji je sada zaista horizontalan i vidljiv pa čak i bolje artikuliran od brojnih kolega nego što je bio prije otprilike 6-7 godina kad je Hrvatska uz možda još jednu ili dvije članice doslovno bila jedina koja je postavljala pitanje demografske revitalizacije jer sada vidimo da je taj problem svojstven svim europskim društvima. Svi su u fazi starenja, naš je prosjek godina praktički 45. 45 godina prosjek to nije mlado društvo to je staro društvo i takav problem kakav imamo mi imaju i mnogi drugi i stoga smo rekli da nema prave konkurentnosti gospodarstva bez znatnog ulaganja u demografsku revitalizaciju i zato naših oko 840 milijuna eura u ovoj proračunskoj godini za demografsku politiku u biti pojašnjava da smo u stanju operativnim i akcijama i djelima pratiti političke narative, prioritete i riječi.

Nekoliko riječi u zaključku. Svijet u kojem mi danas živimo je bitno drukčiji, nestabilniji, nepredvidljiviji, geopolitički je kompetitivniji. Veliki su izazovi i za vanjsku i za sigurnosnu i za obrambenu pa i za razvojnu i za vanjskotrgovinsku politiku EU. Jačanje otpornosti i jačanje autonomije su glavne niti vodilje svih aktivnosti.

Višegodišnji rat u Ukrajini on sada je ušao u petu godinu, dakle sad smo otprilike 4 godine i 2 mjeseca, ovako velika eskalacija sukoba na Bliskom Istoku koji više nije ciljan ili vezan samo za blisko susjedstvo Izraela nego je malo i širi predstavlja dokaz o fragmentaciji sigurnosnih problema, ali i o fragmentaciji globalnoga gospodarstva.

Ova kriza je sve samo ne uobičajena, ona nadilazi prethodne energetske i gospodarske šokove. Stoga itekako znamo da je ovo vrijeme velike političke odgovornosti ne samo Unije kao dominantne međunarodne organizacije ili institucije na razini multilateralizma nego svih nas kao nacionalnih država koje se u ovom kontekstu moraju dobro i pametno pozicionirati. Pritom je zadaća Vlada da štiti standard građana, da štiti naše gospodarstvo. Mi imamo iza sebe 5-6 godina kontinuiranog kriznog upravljanja, za sada u tom kriznom upravljanju mislim da smo ostvarili većinu strateških ciljeva to se vidi i iz brojnih pokazatelja.

Međutim, ovakva okolnost zahtjeva odgovornost i solidarnost svih. Ja sam više puta kazao mi živimo u socijalno tržišnom gospodarstvu zajednički cilj pa i u zaključcima vijeća i u brojnim raspravama je da živimo u najkonkurentnijem gospodarstvu na svijetu. Ako živimo u slobodnom socijalnom tržišnom gospodarstvu to znači da ne možemo kao Vlada administrativno ograničavati cijene. To jednostavno nije realno. Kada bi to učinili zamijenili bi slobodu tržišta, slobodu poduzetništva i zato su naše mjere ciljane prema onima kojima pomoć treba.

Međutim, ta politika cjenovna je po mom dubokom uvjerenju ključna i za uspjeh i turističke sezone koja nam predstoji jer ove okolnosti će imati efekta i na obrasce ponašanja ljudi sa nama bitnih emitivnih tržišta što od gospodarske situacije u tim zemljama ako bude stagnacija, ako ne bude rast a bit će manje raspoloživog dohotka, bit će manje novaca za u konačnici provođenje godišnjeg odmora u nekoj od država.

Sve to nužno je povezano sa politikom cijena i zato upozoravam danas i sa ovog mjesta na sve aktere koji se pripremaju za ovu sezonu da budu mudri, da budu mudriji nego lani pa da iskoriste ovu situaciju i sa povoljnijim cijenama nego što su planirali kako bi privukli ljude jer oni koji dođu će nešto sigurno trošit, oni koji ne dođe neće trošit ništa. Stvar je dosta jednostavna i jasna i svi će se prilagođavati okolnostima u kojima se svijet danas nalazi i ekonomski i energetski i sigurnosno.

Mi ćemo nastojati u pogledu energetske politike nastaviti našu energetsku tranziciju na obnovljive izvore energije, osiguravati dovoljno fosilnih goriva u smislu sigurnosti opskrbe, no jednako tako ćemo nastaviti ovo što smo danas dotaknuli kratko a to je naš, naša participacija u tom savezu 16 članica koji podržavaju nuklearnu energiju. Mi to činimo zato što identificirani sa vlasništvom 50% nuklearke u Krškom i razmotrit ćemo sve one opcije koje budu na raspolaganju kako bismo dugoročno ulagali u energiju koja je jednom kad se izgradi puno jeftinija, ne ostavlja nikakav ugljični otisak a pokazalo se osim par situacija u svijetu je vrlo sigurna. Djelovat ćemo brzo, odgovorno, u dogovoru sa drugim partnerima, drugim akterima.

U završnoj smo fazi našega puta za članstvo u OECD-u gdje se praktički nalazimo pred finalnim ocjenama i ja se nadam do kraja godine i članstvu u ovoj jedinoj preostaloj organizaciji čime ćemo zaokružiti naš međunarodni položaj.

Ovo je godina u kojoj predsjedamo sa dvije važne inicijative, jedna je Inicijativa MED9, dakle 9 članica EU koje su ujedno i mediteranske što je jako dobro s obzirom i na portfelj naše povjerenice u komisiji koja je zadužena za Mediteran gospođe Šuice, a druga je Inicijativa triju mora gdje ćemo održati veliki samit na razini šefova država i vlada krajem ovoga mjeseca u Dubrovniku uz veliki gospodarski forum iz 13 članica EU koje su na vertikali Baltik, Jadran i kasnije na istoku prema Crnom moru.

U ovim okolnostima vjerujem da su izvješća i zaključci pa u konačnici i ova rasprava prigoda da zajednički razmotrimo okolnosti u kojima se svijet, Europa i Hrvatska danas nalaže, nalaze. To nam nalaže puno donošenja brzih, mudrih i odgovornih odluka i spreman sam čuti i vaše stavove zajedno sa ministrom Grlićem Radmanom.

Hvala vam lijepa.